He, bože moj! Odlaze daleko u polje, dvije ili tri milje od grada. Okupe se u društvanca od pet ili šest ljudi, spokojno se izvale u sjeni nekog zdenca, nekog starog zida, kakve masline, pa izvuku iz svojih lovačkih torba komadinu pirjane govedine, nekoliko glavica sirovog crvenog luka, kobasicu, nekoliko sardelica, pa počnu beskonačnu užinu, zalijevajući je jednim od onih lijepih ronskih vina koja tjeraju na smijeh i pjesmu.